Tuga je jedna od osnovnih emocija koju svi ponekad osjećamo, a javlja se kad doživimo neki gubitak (smrt, gubitak odnosa s bliskim osobama, promjene poput selidbe ili nove škole…). Tuga nam pomaže u procesu prihvaćanja da smo izgubili nešto što nam je bilo vrijedno i važno.
S druge strane, depresija je psihološki poremećaj koji zahtijeva stručnu pomoć, a koji uvijek uključuje više znakova po kojem ju možemo prepoznati – npr. loše raspoloženje kroz duži vremenski period, osjećaj beznađa i besmisla, manjak motivacije i uključivanja u aktivnosti koje si ranije volio, povlačenje u sebe, promjene u apetitu i spavanju…
Ponekad mladi imaju osjećaj da trebaju imati neko „magično rješenje“ kojim bi mogli pomoći prijatelju. Ono što zapravo pomaže je spoznaja da imaju nekog s kime mogu podijeliti svoje misli i osjećaje i tko će biti tu da ih sasluša. Ako vidiš da ti je prijatelj tužan i bojiš se da se bori s depresijom, možeš mu reći nešto poput: „Vidim da ti je teško i nisam siguran koje je rješenje za tvoje brige, no znaj da ću biti tu uz tebe u traženju odgovora.“
Važno je da znaš da su odrasle osobe odgovorne za pomoć mladima koji se bore s teškoćama psihičkog zdravlja, a da ti možeš potaknuti prijatelja na razmišljanje tko će biti njegova odrasla osoba od povjerenja.
Lucija Dominiković, mag. psych. voditeljica projekata u Društvu za psihološku pomoć
Ako primijetiš da se teško nosiš s osjećajima tuge i beznađa, svakako se obrati roditeljima, svom školskom psihologu ili nekoj drugoj odrasloj osobi u koju imaš povjerenja. Ako nisi siguran/sigurna što i kako, tu su uvijek stručnjaci iz Hrabrog telefona koji će te rado saslušati.