Svakome se ponekad dogodi da se osjeća tužno, zabrinuto ili usamljeno. U takvim situacijama prirodno je prvo se obratiti prijateljima u koje imamo povjerenja. No, što ako si ti taj prijatelj/ica kome se netko povjerio? Ako si se nekad našao/la u takvoj situaciji i nisi znao/la što reći, nisi sam/a! Evo nekoliko savjeta kako pomoći prijatelju koji se ne osjeća dobro:
Aktivno slušaj. Aktivno slušanje znači pridavanje pune pažnje onome što sugovornik govori bez prekidanja i osuđivanja. Kako bi se tvoj prijatelj/ica osjećao/la kao da ga zaista čuješ, pokušaj svojim riječima ukratko ponoviti ono što čuješ i opisati koje emocije uočavaš u razgovoru. Te dvije vještine nazivamo parafraziranjem i reflektiranjem, a korisne su i za provjeru razumijevanja. Primjer parafraziranja mogao bi glasiti: „Čujem da se osjećaš kao da tvoji roditelji ne cijene tvoj trud u školi“, a reflektiranja: „Čini mi se da te zaista razljutilo kad si čuo taj trač.“
Pitaj kako možeš pomoći. Dobronamjerni savjeti ponekad nemaju željeni učinak jer se tvoja pretpostavka o tome što je prijatelju potrebno i ono što on/a zaista osjeća kao potrebu ne moraju poklapati. U tome mogu pomoći pitanja poput: „Želiš li samo 'istresti' što ti je na umu ili da zajedno pokušamo doći do mogućih rješenja?“
Potakni traženje pomoći od odraslih i stručnjaka. S nekim problemima djeca se ne bi trebala nositi sama. Ako sumnjaš da su život, zdravlje ili sigurnost tvog prijatelja ugroženi (npr. u slučaju zlostavljanja, suicidalnih misli ili samoozljeđivanja), važno je potražiti pomoć odraslih i osoba koje su obrazovane za pružanje pomoći, kao što su stručni suradnici u školi.
Budi strpljiv/a. Promjena se najčešće ne događa tijekom jednog razgovora ili preko noći, a mogući su i usponi i padovi. Zbog toga je važno pokazati strpljenje i redovito provjeravati kako se osoba osjeća.
Ako želiš s nekim podijeliti svoje misli, tu su uvijek i savjetovatelji Hrabrog telefona koji će te rado saslušati.
